Haludovo:

Jedna od stvarno najluđih priča iz jugoslavenskog socijalizma tiče se luksuznog kompleksa Haludovo u Malinskoj na Krku.

1972. otvoren je jedan od tada najluksuznijih svjetskih hotela pod službenim nazivom Penthouse Adriatic Club koji je uz nevjerojatnu modernu arhitekturu imao i ogroman casino. Naime, ključni investitor (uz domaći Brodokomerc) je Bob Guccione – vlasnik Penthousea koji je osim po popularnom erotskom časopisu poznat i kao uspješan vlasnik kockarnica.
No, problemčić nastaje radi činjenice da je kockanje u Jugi zabranjeno, ali vrhuška se brzo snalazi i zakon tumači kao da je domaćima zabranjeno, a stranci mogu kockati koliko žele – sve u želji da se privuku strane investicije i Juga pokaže drugačijom od ostalih sovjetskih komunističkih satelita u istočnoj Europi.
Avioni počinju stizati u Penthouse Adriatic Club: klijentela su bogati Amerikanci željni kocke, avanturisti i egzibicionisti dubokog džepa koji si mogu priuštiti egzotiku poput luksuznog ludovanja unutar komunističkog bloka. U hotelu je na usluzi 50tak dama koje hodaju naokolo oskudno odjevene u francuske spremačice, a neki ludi statistički podaci govore o dnevnoj potrošnji 100kg jastoga, 5kg kavijara i stotinjak boca šampanjca. Legenda kaže da je sin Saddama Husseina koji je tamo s tatom bio na odmoru, zaboravio pištolj ispod jastuka pa se dio konvoja s puta za aerodrom morao vraćati po zaboravljeno oružje. Sve skupa: čista ludorija. Spajanje nespojivog. Egzibicionizam, komunizam i najsiroviji kapitalizam cijepljen uznapredovalim luksuzom. I sve se to događa 1972. Kod nas. Nevjerojatno – ili ipak toliko specifično za ove krajeve i ljude.

Projekt ovakvog Penthousevog casina propada već kojih godinu i pol kasnije, no hotel ostaje i dalje luksuzna destinacija za mnoge svjetske face.

Kroz sedamdesete i osamdesete Tito, Berlusconi, Saddam, znani i neznani diktatori, direktori, visoki partijski dužnosnici, krema domaće estrade i stranci dubokog džepa s više ili – češće – manje pompe, stizali su i odmarali u Haludovom.

Nakon rata hotel je propao, neodržavan, prepušten volji ruskog investitora koji je nekadašnje luksuzno zdanje prepustio zubu vremena i raspadu, dok mu od naših vlasti nitko ne želi ne može ništa. Nevjerojatno – ili ipak toliko specifično za ove krajeve i ljude…